-Činjenično i pravno je neodrživ zaključak Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) da je Aleksandar Andrija Pejović osim ministarske imao i funkciju ambasadora, jer takozvani „status ambasadora“ predstavlja diplomatsko zvanje, a ne funkciju, ocijenio je Upravni sud, usvajajući tužbu Pejovića podnijetu protiv odluke ASK, zbog koje je podnio ostavku s mjesta ministra evropskih poslova i glavnog pregovarača s Evropskom unijom (EU).

ASK je u sada ukinutoj odluci ocijenila da Pejović istovremeno nijemogao da obavlja obje dužnosti, te da je stvarivanjem svakomjesečne naknade po osnovu funkcije ministra evropskih poslova i statusa ambasadora podredio javni privatnom interesu ostvarivanjem materijalne koristi. U osporenoj odluci je navedeno da je obavljanjem dvije javne funkcije i članstvom u Glavnom odboru DPS-a prekršio Ustav Crne Gore, kao i zakone o sprečavanju korupcije i vanjskim poslovima.

Sudije Upravnog suda su ocijenile da ASK u svojoj odluci nije pravilno vrednovala činjenice u vezi s javnim, odnosno privatnim interesom Pejovića.

– Kako je tvrdio u tužbi i na raspravi, a potvrđuje se i priloženim dokazima – dopisom Kabineta predsjednika Crne Gore br. 02-13/5 od 14.2.2018. godine, tužilac nije imao bilo koje pravo iz statusa izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore u Misiji Crne Gore pri Evropskoj uniji, već je poslove glavnog pregovarača vršio u okviru djelokruga i ovlašćenja koja su mu pripala kao ministru evropskih poslova. Stoga je činjenično i pravno neodrživ zaključak tuženog o tome da je osim ministarske imao i funkciju ambasadora jer takozvani „status ambasadora“ predstavlja diplomatsko zvanje, a ne funkciju. U vezi s tim ocjenjuje se i njegovo pravo na poseban dodatak na osnovnu zaradu jer su Uredbom o posebnom dodatku na osnovnu zaradu, posebnim naknadama troškova i drugim primanjima za vrijeme rada u diplomatsko konzularnom predstavništvu propisani uslovi za ostvarivanje ovih dodataka, naknada i troškova, za lica zaposlena u ovim predstavništvima u inostranstvu, što je odlučna činjenica u spornoj upravnoj stvari – navodi se u presudi sudija Biserke Bukvić, Srđana Klikovca i Mirjane Milić.

Sudije su ukazale da uprkos tome što su u spisima predmeta svi dokazi kojima se utvrđuje odlučna činjenica u vezi s javnim, odnosno privatnim interesom Pejovića, ASK ih nije na pravilan način cijenila.

– I to naročito u odnosu na činjenicu da je tužilac pravo na poseban dodatak ostvarivao kao ministar evropskih poslova koji vrši poslove glavnog pregovarača i nije ambasador u Misiji Crne Gore pri Evropskoj uniji. Ukazani propusti u dispozitivu i obrazloženju čine pravno neodrživom predmetnu odluku, pa je sud tužbu usvojio i istu poništio – piše u presudi.

Agenciji je naloženo da u ponovnom postupku otkloni nepravilnosti na koje je ukazano ovom presudom, te da utvrdi da li je naknadom koju je primao Pejović podredio javni interes privatnom.

Pejović je u raspravi pred sudom kazao da nije obavljao funkciju šefa diplomatskog predstavništva – ambasadora, što se potvrđuje dopisom Predsjednika Crne Gore, već je svojstvo ambasadora stekao u skladu sa Zakonom o vanjskim poslovima.

U ASK su u odgovoru na tužbu kazali da nema povrede pravila upravnog postupka.

A.O.

---

Tvrdio da nije prekršio zakon
Pejović je nakon odluke ASK podnio ostavku na funkciju u Vladi, navodeći da to radi iz moralnih razloga. On je tada poručio da će iskoristiti pravni lijek i svoje pravo potražiti u zakonom propisanom postupku, te da je čvrsto uvjeren da nije prekršio zakon ni po jednom osnovu koji se navodi u odluci Agencije.


Iz Vlade podržali nezakonitu odluku pa prihvatili ostavku Pejovića
ASK je pokrenula postupak protiv Pejovića po inicijativi NVO Centar za građansko obrazovanje (CGO). U inicijativi su tvrdili da Pejović ne može istovremeno biti ministar evropskih poslova, ambasador i član Glavnog odbora DPS-a, jer na taj način krši ustavno određenje o nespojivosti funkcija i zakone o sprečavanju sukoba interesa i o vanjskim poslovima.

Nakon odluke ASK za Pejovića, iz Vlade je saopšteno da premijer Duško Marković i Vlada Crne Gore podržavaju rad i djelovanje Agencije za sprečavanje korupcije i poštuju njene odluke. Tada su poručili da odluka ASK u vezi s Pejovićem podrazumijeva najprije reakciju ministra, „a nakon upoznavanja s odlukom – i reakciju Vlade i predsjednika Vlade“.

Vlada je potom prihvatila ostavku Pejovića.